Pojam dvojnog knjigovodstva

Knjige dvojnog knjigovodstva

Dvojno knjigovodstvo je skup pravila za beleženje finansijskih informacija u finansijskom knjigovodstvu u kojem svaka transakcija ili događaj menja najmanje dva različita računa (konta) glavne knjige računa. Tako da se svaka poslovna promena upisuje najmanje dva puta.

Poslovne knjige dvojnog knjigovodstva

Poslovne knjige dvojnog knjigovodstva koje mora voditi svako preduzeće prema Zakonu o računovodstvu su:

1) Dnevnik

2) Glavna knjiga

3) Pomoćne knjige

1) Dnevnik predstavlja hronološku evidenciju svih poslovnih promena. Postoje različite vrste dnevnika. U školi se koristi dnevnik sa sledećim kolonama: redni broj, datum , broj dugovnog konta, broj potražnog konta, opis, duguje, potražuje. Knjigovodstveni stav predstavlja knjiženje jedne poslovne promene . On može biti prost (jedan konto duguje, jedan potražuje) , a može biti i složen (više konta duguju, odnosno, potražuju). Kontiranje je postupak određivanja konta za određenu poslovnu promenu

2) Glavna knjiga predstavlja sistematsku evidenciju poslovnih promena. Glavna knjiga omogućava uvid u stanje sredstava i izvora sredstava, nastale promene i u ostvareni rezultat. Knjiženja u dnevniku u glavnoj knjizi se vrše na osnovu dokumenata. U praksi se još glavna knjiga često naziva još i finansijsko ili sintetičko knjigovodstvo. U školi se ova evidencija vodi preko T konta zbog praktičnosti.

3) Pomoćne knjige se u pravilu vode zasebno. Broj i vrsta pomoćnih knjiga zavisi od delatnosti, veličine i vrste poslovnih događaja koji se javljaju u poslovanju firme. Kod pomoćnih knjiga se govori  o analitičkom knjigovodstvu i kao najčešće se pojavljuju: knjiga blagajne, analitičko knjigovodstvo osnovnih sredstava, sitnog inventara, zaliha, potraživanja od kupaca, obaveze prema dobavljačima. Poreski zakoni takođe propisuje vođenje određenih poreskih evidencija, a najvažnije je obaveza vođenja knjige ulaznih (KUF) i izlaznih faktura (KIF) koju propisuje Zakon o porezu na dodatu vrednost.