Brainstroming i SWOT

Pre samog osnivanja preduzeća potrebno je doći do ideje. Sve kreće od dobre ideje, naravno ništa bez realizacije, ostaće samo na željama. Postoji veliki broj metoda koji se koristi za generisanje ideja.

Metode i tehnike za generisanje ideja mogu se podeliti na dve velike grupe:

  • Interne – ideje dolaze iz kompanije, najčešće od prodajnog osoblja koje treba prvo da identifikuje promene na tržištu i da na osnovu toga inicira traganje za kreativnim rešenjima;
  • Eksterne tehnike koje se oslanjaju na eksterne izvore (klijenti, konsultanti, konkurencija i sl.).

Interne metode se mogu podeliti na:

  • Brainstorming (oluja ideja);
  • Kontrolna lista;
  • Synetics;
  • Lista atributa i
  • Forsirane relacije.

Eksterne metode:

  • Dubinski intervju;
  • Fokus grupe;
  • Analiza problema;
  • Marketing istraživanje i
  • Analiza konkurencije.

Brainstorming

Mi ćemo za naše potrebe koristite metodu brainstorming.

Brainstorming (brain storm engl. moždana oluja) je jedna od najpoznatijih grupnih tehnika za generisanje novih ideja.

Primena brainstorming tehnike podrazumeva formiranje grupe koja, po pravilu, obuhvata od 6 do 10 ljudi. Lider grupe prikuplja informacije, priprema sastanak, podržava i usmerava raspravu prema zadatoj temi. Jedan član grupe ima zadatak da zapisuje ili snima ideje. U realizaciji brainstorming sastanka treba se pridržavati sledećih pravila:

  • Odbacite kritiku;
  • U prvoj fazi nije važno procenjivati ideje;
  • Rasprava treba da bude otvorena i spontana;
  • Što neobičnije ideje, to bolje!
  • Kvantitet je bitan! Što više ideja, to je veća šansa da se dođe do kvalitetne ideje!

Sastanci ne bi trebalo da traju duže od jednog sata. Pri tome je važna dobra priprema. Preporučuje se da lider obavesti članove grupe o terminu održavanja sastanka najmanje nekoliko dana ranije i da im saopšti temu i ciljeve. Na taj način učesnici će na sastanak „doneti“ neke ideje i rasprava će biti efikasnija.1 U uvodnom delu sastanka, lider treba da ponovi temu, pravila rasprave i ciljeve. Zatim sledi faza generisanja ideja. Učesnici predstavljaju, što je moguće kraće i jasnije, svoje ideje, a lider grupe podstiče raspravu. To znači da svako može da se javi i da dopuni, odnosno unapredi nečiju ideju. Istovremeno, zapisničar treba da beleži najvažnije delove diskusije. Kada je sastanak produkti-van može se dobiti dugačka lista ideja (npr. grupa od 30 studenata za 30 minuta može da generiše oko 100 ideja). Nakon sastanka, lider grupe proglašava da je rasprava završena. Sledi kratak osvrt i prva procena ide-ja. Objavljuje se lista svih ideja i razgovara se o njihovom kvalitetu. Posle sastanka neophodno je pažljivo analizirati učinak i početi razradu, odnosno razvoj ideja koje imaju najveći potencijal.

SWOT ANALIZA

SWOT (strengths -snage, weaknesses-slabosti, opportunities- šanse, prilike, and threats-opasnosti) analiza je okvir koji se koristi za procenu konkurentske pozicije kompanije i za razvoj strateškog planiranja. Mi ćemo ga koristiti kao metod za selekciju ideja i kasnije kao metod za planiranje realizacije ideje. SWOT analiza procenjuje unutrašnje i eksterne faktore, kao i trenutni i budući potencijal.

Komponente SWOT analize
Svaka SWOT analiza podrazumeva sledeća četiri elementa, od kojih se prva dva odnose na interne faktore a naredna dva na eksterne faktore.

Komponente SWOT analize su:

Snage
Snage opisuju u čemu se organizacija ističe i šta je razlikuje od konkurencije: jak brend, baza lojalnih kupaca, jak bilans stanja, jedinstvena tehnologija itd.

Slabosti
Slabosti sprečavaju organizaciju da radi na svom optimalnom nivou. To su oblasti u kojima poslovanje treba da se poboljša da bi ostalo konkurentno: slab brend, promet veći od proseka, visok nivo duga, neadekvatan lanac snabdevanja ili nedostatak kapitala.

Mogućnosti
Mogućnosti se odnose na povoljne eksterne faktore koji bi mogli dati organizaciji konkurentsku prednost. Na primer, ako neka zemlja smanji carine, proizvođač automobila može da izvozi svoje automobile na novo tržište, povećavajući prodaju i tržišni udeo.

Pretnje
Pretnje se odnose na faktore koji imaju potencijal da naškode organizaciji. Na primer, suša je pretnja kompaniji koja se bavi proizvodnjom pšenice, jer može uništiti ili smanjiti prinos useva. Druge uobičajene pretnje uključuju stvari kao što su porast troškova materijala, sve veća konkurencija, ograničena ponuda radne snage itd.

Slika 1. SWOT analiza