Tehnike planiranja- pojam i vrste


Tehnike planiranja su metodi i sredstva za sprovođenje procesa planiranja. Sve metode se mogu podeliti u dve grupe: kvantitativne i kvalitativne. Najbolja je primena kombinovanih metoda. U zavisnosti od faze planiranja tehnike se koriste na sledeći način:

  • Kada se radi o izboru strategije i kontroli –analiza jaza ili scenario
  • Analiza eksternog i internog okruženja-SWOT
  • Izbor rentabilnih proizvoda i izbor strategije – Portfolio
  • Sprovođenje i kontrola –(kvantitativne tehnike)- planovi i budžet
  • Trošenje ljudskih resursa –Gantogram, Stablo odlučivanja, PERT, CPM.
  • Trošenje svih resursa- budžet i tehnike racio brojeva

Tehnike kvantitativne kontrole


Tehnike kvantitativne kontrole nazivaju se finansijske tehnike ili tehnike budžetske kontrole i koriste se za planiranje i kontrolu finansijskih sredstava. To su:

  • Finansijski izveštaji (bilans stanja, uspeha, izveštaj o tokovima gotovine i kapitalni bilans)
  • Racio brojevi( racio likvidnosti, rentabilnosti)
  • Analiza prelomne tačke (obim proizvodnje na kome su ukupni prihodi jednaki ukupnim rashodima)
  • Budžet (planirani prihodi i rashodi za ostvarivanje ciljeva)
  • Revizija(kontrola i predlozi načina za otklanjanje odstupanja)


Tehnike kvalitativne kontrole( planiranja)


Strategije se ostvaruju preko projekata i biznis planova. Postoji razlika između projekata i biznis planova kao planskih odluka. Projekat se koristi za ostvarenje specifičnih ciljeva npr. Izgradnja novog pogona, poslovne zgrade, lansiranje novog proizvoda, promotivne kampanje itd. Kod biznis plana kao godišnjeg planskog dokumenta planira se ostvarivanje ciljeva po vremenskom periodu kvartali, meseci, nedelje….
Upravljanje projektima sastoji se od tri faze:

  • Planiranje,
  • Programiranje i
  • Kontrola.

Programiranje i kontrola koriste napred pomenute tehnike kako bi se utvrdio redosled aktivnosti koje se izvode u projektu, kao i potrebni resursi i znanja i veštine.


Tehnike planiranja

Postoji veliki broj tehnika u narednom delu pomenućemo neke od njih.


SWOT– (engl. SWOT analysis, akronim od engleskih reči: Strengths, Weaknesses, Opportunities, Threats – snage, slabosti, prilike, pretnje) je tehnika strategijskog menadžmenta putem koje se uočavaju strategijski izbori dovođenjem u vezu snaga i slabosti preduzeća sa šansama i pretnjama u eksternom okruženju. Autor ove metode je Albert Hamfri sa Stanford Univerziteta pri čemu je koristio 500 najjačih kompanija na svetu.

Slika 1.SWOT analiza

Tehnika scenarija sastoji se od razvijanja više scenarija odnosno mogućih budućnosti i definisanja akcija koje bi neka organizacija trebala preduzeti kako bi se uspešno nosila sa budućnošću. Temelji se na ljudskoj sposobnosti imaginacije i učenja onog što je zamišljeno. Pri tom, razvijaju se tri moguća scenarija: optimistički, pesimistički i najverovatniji.

Slika 2. Tehnika scenarija

Gantogram je grafička tehnika planiranja i kontrole jednostavnijih projekta. Tvorac je Henry Gantt (1861-1919). Jedna od najjednostavnijih tehnika koja ima široku primenu. Koristi se za globalno planiranje, ali se više primenjuje kod operativnog planiranja i praćenja realizacije dela (faze, aktivnosti, koraka) projekta. Projekat se raščlanjuje na korake. Za svaki korak određuje se potrebno vreme i datum završetka i da li je potrebno dopunsko angažovanje resursa da bi se projekat završio na vreme.

Mrežni modeli koriste se programiranje složenijih projekata odnosno projekata sa mnogo većim brojem aktivnosti, više resursa i angažovane radne snage. Najpoznatiji mrežni modeli su PERT i CPM. Za obe tehnike potrebno je utvrditi potrebne aktivnosti i napraviti njihov logičan raspored. Zatim se iscrtava mreža i povezuju aktivnosti. Svakoj aktivnosti dodeljuje se vreme i procenjuju troškovi. Pronalazi se vremenski najduži put u mreži koji se naziva kritični put.


PERT (Program Evaluation and Review Tehnique)- tehnika za ocenu i praćenje programa gde se koriste tri procene vremena za svaku aktivnost i pretpostavlja se da se ne može u potpunosti tačno izračunati vreme trajanja aktivnosti.

Matematički model analize vremena realizacije projekta po metodi PERT je stohastičke prirode, što je posledica neizvesnosti vremenske procene trajanja pojedinih aktivnosti. Ta neizvesnost procene potiče, od prirode zadataka (najčešće razvojno-istraživačkih) koji se obuhvataju jednim mrežnim dijagramom. Polazni podaci, neophodni za analizu vremena su:

  • aij – optimističko vreme trajanja izvršenja pojedinih aktivnosti (i – j). To je najkraće vreme za
    izvođenje određene aktivnosti,
  • mij – najverovatnije vreme izvršenja aktivnosti (i – j)
  • bij – pesimističko vreme izvršenja aktivnosti i predstavlja najduže vreme za izvođenje aktivnosti.

CPM (Critical Path Method) Metod kritičnog puta koristi se kada se vrši samo jedna procena vremena i da se vreme može znati sa određenom sigurnošću. Kod ovog metoda bira se najduži put u mreži koji predstavlja kritični put. Označava trajanje projekta u celini, pa ako kasni jedan događaj, kasniće i ostali. Ostali putevi su dokritični putevi i sadrže vremensku rezervu. Suština i jednog i drugog metoda je ušteda u vremenu, što direktno dovodi do uštede u troškovima.

Slika 3. Metod kritičnog puta

Portfolio analiza zasniva se na osnovu tržišnog rasta i relativnog tržišnog udela preduzeća. Relativni tržišni udeo čini udeo prodaje proizvoda konkretnog preduzeća u odnosu na glavnog konkurenta.
BCG( Boston consultant group) matrica polazi od vrste proizvoda koji donose različite prilive gotovine.

Slika 4. BCG matrica
  • Tržišni lideri(zvezde)→ visok tržišni udeo → visok tržišni rast → nizak priliv gotovine
  • Zreli proizvodi (krave muzare) )→ visok tržišni udeo → nizak tržišni rast → visok priliv gotovine
  • Perspektivni proizvodi( znak pitanja) )→ nizak tržišni udeo → visok tržišni rast → nizak priliv gotovine
  • Stagnirajući proizvodi (psi) nizak tržišni udeo → nizak tržišni rast → nizak priliv gotovine → gubitak


Delfi metoda predstavlja najpoznatiju i najviše korišćenu metodu ekspertskih ocena. Metode ekspertskih ocena predstavljaju značajno poboljšanje klasičnih načina dobijanja prognoza zajedničkom konsultacijom grupe eksperata za proučavani fenomen. Naime, radi se o metodološki organizovanom korišćenju znanja eksperata, u cilju predviđanja budućih stanja. Primena Delfi metode uključuje sistematsko i organizovano prikupljanje pojedinačnih predviđanja grupe eksperata, u cilju dobijanja tražene prognoze. Nakon definisanja problema za koji se traži prognoza, formira se grupa eksperata koji će učestvovati u prognoziranju. Teško je precizirati broj eksperata koji bi trebalo da čine ovu grupu, i obično se preporučuje da to bude grupa od 10 do 15 lica. Pri tome, treba težiti izboru “pravih” eksperata, tj. onih koji najbolje poznaju proučavani fenomen. Kontakti sa ekspertima obavljaju se serijom upitnika preko kojih se od njih traže prognoze i daju raznovrsne informacije, pri čemu je njihova anonimnost obezbeđena.
Delfi metodom se izbegavaju direktna diskusija i konfrontacija ljudi i mišljenja, a koji klasični način dobijanja zajedničkog predviđanja grupe eksperata na otvorenom sastanku čine neobjektivnim. Otvorena diskusija omogućava afirmaciju predviđanja grupe ili pojedinaca, zbog njihove kompetentnosti, društvene pozicije ili sposobnosti da dobro argumentuju i brane svoje mišljenje. Postoji čitav niz faktora, različite prirode, koji na ovakvoj debati utiču na objektivnost i tačnost konačne prognoze. Svi ovi faktori izbegnuti su Delfi metodom, pa je to jedno od njenih osnovnih prednosti. Pored toga pozitivna strana Delfi metode je i to što se zajednička prognoza dobija organizovanim i sistematizovanim usaglašavanjem pojedinačnih prognoza, kao što je, pored kvalitativnih, moguće dobiti i kvantitativne pokazatelje prognoziranog fenomena.

Primer:
Pretpostavimo da se grupa od 15 eksperata (u zadnjoj seriji upitnika) izjasnila pojedinačno o prognozi nekog događaja čija se pojava može kvantifikovati određenom veličinom. Na primer, neka se ta prognoza odnosi na veličinu inflacije za iduću godinu izražena u procentima.
Prognoze eksperata, prema izvršenoj anketi su:
 za prognozu inflacije od 2% izjasnila su se 2 eksperta,
 za prognozu inflacije od 3% izjasnila su se 4 eksperta,
 za prognozu inflacije od 4% izjasnila su se 5 eksperta,
 za prognozu inflacije od 5% izjasnila su se 2 eksperta,
 za prognozu inflacije od 6% izjasnila su se 2 eksperta

Slika 5. Delfi metoda


Na ovom linku možete videti kako se koriste metodi mrežnog planiranja na konkretnom primeru. Tu je dato detaljno planiranje aktivnosti i korišćenje tehnika PERT i CPM. Pogledajte.