Kalkulacija predstavlja postupak raspoređivanja UKUPNIH troškova na nosioce, odnosno izračunavanje cene koštanja.

Zadatak kalkulacije je da rasporedi troškove na proizvode.

Odluke koje se donose na osnovu kalkulacije su:

  • odluka o prodajnoj ceni,
  • odluka o povećanju obima proizvodnje i
  • odluka o nabavci ili proizvodnji.

Podela kalkulacija izvršena je prema vremenu i načinu. Više o vrstama i karakteristikama u tabelama u nastavku.

VRSTE KALKULACIJA PREMA VREMENU I NAČINU IZRADE I NJIHOVE KARAKTERISTIKE

 

 

Tabela 1: Pregled karakteristika kalkulacija CK prema vremenu izrade:

Vrsta kalkulacije

Karakteristike

Prethodna ili planska

v  sastavlja se pre otpočinjanja procesa proizvodnje;

v  sastavlja se na osnovu normativa trošenja elemenata proizvodnje ili procenjenog iznosa troškova;

v  osnovni cilj sastavljanja ove kalkulacije je da se njom utvrdi ekonomska opravdanost  određenog posla.

Međukalkulacija

v  sastavlja se u toku procesa proizvodnje;

v  cilj sastavljanja je poređenje planiranih i ostvarenih troškova;

Naknadna ili stvarna

v  sastavlja se nakon završetka proizvodnje;

v  cilj je da se utvrde stvarno nastali troškovi;

Podela kalkulacija prema vremenu izrade

 

Tabela 2: Pregled karakteristika kalkulacija CK prema načinu izrade

Vrsta kalkulacije

Karakteristike

Čista diviziona kalkulacija

v  CK se utvrđuje tako što se ukupni troškovi nastali na određenom mestu troškova dele sa ukupnom količinom proizvoda nastalih na tom mestu

v  Primena je ograničena na ona preduzeća koja masovno proizvode jednu vrstu proizvoda (npr. takvi proizvodi se javljaju u cementarama, mlinovima)

Diviziona kalkulacija pomoću ekvivalentnih brojeva

v  koristi se za raspoređivanje indirektnih troškova koji se javljaju kod srodnih proizvoda

v  idndirektni troškovi se raspoređuju pomoću koeficijenata, a koeficijenti se utvrđuju na bazi normativa, procene, stavljanjem u odnos normativa)

v  izračunati koeficijenti se  množe količinom i dobijaju se ekvivalentni brojevi odnosno uslovni obim proizvodnje

v  indirektni troškovi se dele uslovnim obimom i dobija se visina indirektnih troškova po jedinici uslovnog obima proizvodnje

v  Indirektni troškovi po jedinici uslovnog obima proizvodnje*koeficijent = indirektni troškovi po jedinic proizvoda

v  Ova kalkulacija se koristi za raspoređivanje indirektnih troškova kada se proizvodi više srodnih proizvoda (npr u valjaonicama, predionicama)

Kalkulacija vezanih (kuplovanih proizvoda)

v  Ova kalkulacija se koristi za raspoređivanje troškova na proizvode koji su rezultat jedinstvenog tehnološkog postupka, koji se dobijaju iz jedne sirovine (osnovni i sporedni proizvod)

v  Postupak utvrđivanja CK:

(ukupni troškovi – prodajna cena sporednih proizvoda) = preostali iznos ukupnih troškova

preostali iznos ukupnih troškova/količina osnovnog proizvoda =  CK osnovnog proizvoda

Dodatna kalkulacija

v  Ova kalkulacija se koristi za raspoređivanje indirektnih troškova na heterogene proizvode ( u metaloprerađivačkoj industriji, proizvodnji, odeće, obuće, nameštaja)

v  Ključ za raspodelu troškova je odnos ukupnih indirektnih i zbira ukupnih direktnih troškova

v  Množenjem ključa sa iznosom direktnih troškova dobija se iznos indirektnih troškova po vrstama

v  sabiranjem direktnih i indirektnih troškova utvrđuju se ukupni troškovi

v  deljenjem iznosa ukupnih troškova sa količinom utvrđuju se troškovi po jedinici proizvoda.

Podela kalkulacija prema načinu izrade